Još jedna povijesna utakmica
Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine od svog postojanja odigrala je nekoliko takozvanih povijesnih utakmica. Dosad nismo uspijevali izlaziti kao pobjednici iz njih.
Najgori je osjećaj kada si pred ciljem, a onda se naglo srušiš. Ili, još gore, visoko poletiš, a na kraju svom silinom udariš od pod. A, u toj se situaciji nekoliko puta nalazila nogometna selekcija Bosne i Hercegovine. Teško je opisati osjećaj koji je prevladavao Bosancima i Hercegovcima poslije utakmica s Danskom ili Portugalom.
Osvrnut ćemo se na te utakmice, iako sasvim sigurno ne želite ih se sjećati, vraćati film unatrag nekoliko godina, jer se u glavi stvara mnogo slika, otvara se mogo pitanja na koje, jednostavno, nema odgovora, niti se što dobiva s njima. Dogodilo se i gotovo.
Uglavnom, 11. oktobra 2003. godine na Koševu smo ugostili Dansku. Danima prije te utakmice pripremalo se veliko slavlje. Euforija se mogla osjetiti na svakom ćošku. Jedina tema svakog razgovora bila je naša reprezentacija i, mislilo se tada, prvi put ćemo se naći na jednoj velikoj smotri. Igralo se tada za plasman na Evropsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu.
Jedino je pobjeda dolazila u obzir. Pobjedom bismo bili prvi u grupi sa 16 bodova, a porazom na četvrtoj poziciji. Nažalost, nismo uspjeli. Iako smo igrali dosta dobro, imali nekoliko kolosalnih prilika u drugom poluvremenu. Poveli su Danci pogotkom Martin Jorgensena već u 12. minuti.
Uspjeli smo izjednačiti do kraja prvog dijela. U 39. minuti Hasan Salihamidžić se naštimao na desnoj strani, uputio sjajan centaršut, a iskusni napadač Elvir Bolić s desetak metara glavom je loptu poslao iza leđa nemoćnog Sorensena.
Krenuli smo ka golu gostiju, učinili sve da zabijemo drugi pogodak i konačno osjetimo slast igranja na jednom velikom natjecanju, ali nismo uspjeli.
- Sa Miroslavom Ćirom Blaževićem stigli su i novi talasi euforije. U velikim količinama. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine ponovo su nam vratile nadu da, unatoč svemu, možemo u rang sa najvećim svjetskim nogometnim selekcijama i da možemo srušiti to prokletstvo i konačno zaigrati na Svjetskom ili Evropskom prvenstvu.
BiH je nakon deset utakmica u grupnoj fazi kvalifikacija ostvarila šest pobjeda (po dvaput protiv Belgije, Estonije i Armenije), jedan remi (s Turskom 1:1 u Zenici) i tri poraza (dvaput od Španije, jednom od Turske).
Na kraju smo imali 19 bodova, četiri više od trećeplasirane Turske. Otišli smo u baraž, dok ej Španija s maksimalnih 30 bodova izborila direktan nastup u Južnoj Africi. Ipak, ponovo nismo bili miljenici sreće.
Žrijeb nam je za protivnika donio Portugal, predvođen Cristianom Ronaldom, zvijezdom Real Madrida. Iako Ronaldo nije igrao zbog povreda, Portugalci su bili bolji. U prvoj utakmici u Lisabonu, na stadionu Da Luž, pogotkom Brune Alvesa iz 31. minute poraženi smo s 1:0. No, i u toj smo utakmici promašili sve i svašta. Tresao se okvir domaćeg gola, ali lopta jednostavno nije htjela u gol.
U uzvratu se nekako sve raspalo. Izgledali smo očajno protiv Portugala na Bilinom Polju, iako je stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Svima je bilo jasno da će biti teško nadoknaditi poraz do 1:0. Pogotkom Raula Meirelesa otklonjene su sve sumnje. Portugal je otišao dalje, a nama ponovo milion pitanja. Još jedan tužan kraj.
U moru "izuzetno bitnih utakmica" izdvojit ćemo onu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj. U veoma teškoj grupi, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom, Španijom i Belgijom, završili smo trećeplasirani sa 16 bodova.
Sjetit ćemo se ona dva izgubljena boda protiv Litvanije na domaćem terenu (1:1), ali utakmica odluke odigravala se u Beogradu. Na Marakani smo poraženi s 1:0 na kraju kvalifikacija, pa je druga pozicija pripala Španiji, dok je Srbija direktno otišla na Mundijal u Njemačku. Tu utakmicu, nažalost, obilježili su ružni prizori s tribina.
Sada se tek možemo nadati da ove godine nećemo zakazati u povijesnim utakmicama. Jedna od takvih čeka nas u utorak na Bilinom Polju. Ugostit ćemo Bjelorusiju, pokušati ih ponovo pobijediti i osigurati baraž. Mada, ne treba zaboraviti da postoji mogućnost da na kraju budemo prvi. To je opet viša matematika i skoro u dometu naučne fantastike. Ali, dok živi nada, treba vjerovati u najbolji epilog. Samo neka se u utorak ne ponovi Danska ili Portugal.
Ponedjeljak 05.09.2011.
Primjedbe
Objavi komentar