Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar.
Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše.
Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama.
Čekanje na vize
Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead Osmić, Vedin Musić, Senad Begić, Almir Turković, Bakir Beširević, Nermin Šabić, Sead Kapetanović i Sanjin Pintul. Malo je to bilo igrača za susret s jednom od najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je obećanja da će neki od igrača koji su igrali vani pokušati doći do Manausa. U Amsterdamu se dva dana čekalo na vize, uspjeli su pronaći još jednog igrača, Edina Ramčića, koji je igrao u Belgiji. Odrađena su i dva treninga.
Uz selektora Muzurovića, putovali su još trener Mustafa Hukić, Džemaludin Mušović, Ivica Mioč, sekretar saveza, doktor Ismet Arslanagić, Mehmed Spaho, Sulejman Arnaut, Edin Hodžić, snimatelj Emir Haćimić te novinari Senad Hadžifejzović i Sinan Sinanović. Ovo je ekipa koja je iz Amsterdama preko Atlantika preletjela do Forateleza, grada na samoj obali okeana. Bio je ponedjeljak, 16. decembar, kada je bh. ekspedicija stigla u Brazil. Ali, trebalo je još putovati do Manausa, koji je tri vremenske zone udaljen od ovog grada na Atlantiku.
Nepoznati avionski pravci
Potom se ponovno letjelo avionom, tri puta po sat, kao lokalnim vozom za Konjic, od Fortaleze do Sao Luisa, potom do Belema na ušću rijeke Amazon u Atlantik. A, onda još dva sata uz rijeku Amazon do Manausa, oko kojeg na hiljadu kilometara nema drugog grada. Može se doći samo brodom i to vožnjom od 10 dana ili avionom, ali samo uz Amazon ili Rio Negro. Ostali avionski pravci su nepoznati, jer nema uređaja na zemlji za navigaciju.
Na svu sreću u hotel Tropical, jedan od najljepših na svijetu, smješten u samoj prašumi, preko Rio de Janeira su stigli Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić te trener golmana Enver Marić.
Njihovoj, ali i radosti ostalih nije bilo kraja. Nakon šest dana, u utorak ujutro su stigli na mjesto odigravanja susreta. Slavni Ronaldo i ostali Brazilci su također stigli u isti hotel, koji je toliki da se u njemu lako zaluta. Na svakom izlazu piše da hotel napuštate na vlastitu odgovornost, s obzirom na brojne prašume.
Tokom putovanja po Brazilu, reprezentativce BiH su dočekivali brojni novinari, svi su bili na televizijama, a njihove fotografije su bile u novinama. Brojni znatiželjnici su okupirali hotel zbog Ronalda, samo njega je čuvalo 12 policajaca. Na svakom koraku, kada se izvan hotela pojavio neko iz ekspedicije BiH, igrala se samba i pozdravljalo Bosna, Bosna.
Dolazak na trening popraćen je kilometarskim špalirom navijača, nije se puno ni treniralo jer je bilo oko 40 stepeni.
Dva i po sata ranije, više nego što je uobičajeno za jednu međudržavnu utakmicu, igrači dviju reprezentacija, domaćeg Brazila i jedva okupljene Bosne i Hercegovine, su u dva autobusa krenuli od hotela Tropical prema stadionu Vivaldo Lima.
Trebalo je više od pola sata da se konvoj sa dvadesetak policijskih auta i stotinjak motocikala probije samo 10 kilometara kroz masu ljubitelja nogometa. U Brazilu nema nikoga ko nije ljubitelj najvažnije sporedne stvari na svijetu. Policajci su dugim bambusovim štapovima krčili put do ulaza u stadion. Ne igra baš često reprezentacija Brazila kao domaćin u srcu prašume.
Karnevalska atmosfera na stadionu
Pomislili su da se ranije krenulo upravo zbog velike gužve tokom puta, ali na samom stadionu je reprezentativce i stručni štab BiH dočekalo novo iznenađenje .
Kao da se karneval iz Rio de Janeira preselio na stadion. Zagrijavanja pred utakmicu nije ni bilo, jer su izabranici Fuada Muzurovića uživali u veličanstvenom spektaklu, kao i svi ostali plesali sambu, i to je bilo lagano zagrijavanje.
Naravno, pažnju svih na stadionu, ali i gostujućih reprezentativaca, je privukao niko drugi do Luiz Nazario da Lima Ronaldo, u to vrijeme najbolji igrač svijeta. Navijači na tribinama su bili u ludilu, a Ronaldo je hladnokrvno prišao igračima BiH i rukovao se. Među igračima BiH je nastala prava panika, ali i borba za to ko će nakon utakmice zamijeniti dres s Ronaldom. Posljednjih 10 minuta susreta su igrači odbrane i veznog reda gostiju vodili i borbu za to ko će čuvati Ronalda i dočekati kraj u njegovoj blizini. Uspjelo je to Mostarcu Sanjinu Pintulu.
Šabićev delfin i brazilska legenda
Dan prije utakmice oko bazena hotela je bila velika strka. Odjednom se pojavilo više TV ekipa, mada su sat-dva ranije obavili svoj zadatak. Rastrčali su se po hotelu tražeći Golfinha, igrača gostiju. Teško smo se sporazumjeli, ali smo shvatili da traže Nermina Šabića. U sportskoj emisiji su objavljeni snimci igrača BiH sa bazena, a na Šabićevim leđima je bio tetoviran delfin. U Brazilu je delfin sveta riba pa je Šabić stekao slavu kao i Ronaldo.Za nepun sat nakon što je otkriven, sve TV stanice su neprekidno prikazivale Šabića. Kada bi njih dvojica, Ronaldo i Golfinho dobili loptu, tribine su se prolamale od skandiranja. A, zašto je delfin sveta riba? Legenda kaže da je jedna Indijanka zatrudnjela, a kada ju je otac upitao s kim, rekla je s delfinom koji je prešao čak tri hiljade kilometara Atlantika do Manausa. Golfinho se prema predanju pojavljuje s vremena na vrijeme.
Prezimena namučila spikera
Oficijelni spiker je bio na velikom mukama, kada je dobio spisak igrača, slomio je jezik pokušavajući naučiti pročitati imena reprezentativaca BiH, posebice, Salihamidžića, Beširevića, selektora Muzurovića. Uspjeli smo riješiti problem, Hasan, Bakir i Fuad su dobili brazilska imena. Tako je spiker najavio: Deda, Kapitano, Baka, Pinto, Geca, Edi, Glava, Bega, Zeko, Bola, Braco, Golfinho, rezerve: Saban, Musa, Pavo, Zeko, Osme i naravno selektor Fuko. Nakon svakog objavljenog imena slijedio je gromoglasan aplauz, a kada je spiker pročitao Golfinho, navijači su bili na nogama i nekoliko minuta skandirali novo Šabićevo brazilsko ime.
Samba, pjesma i mini karneval nisu prestajali, a onda je uslijedio veličanstveni vatromet. Tokom cijele utakmice oko aut-linije gola su plesale Indijanke, prave ljepotice pa su neki igrači, i kada nije bilo potrebe, slali loptu izvan terena.
A, onda vrhunac uzbuđenja. Kada je brazilski sudija dao znak za početak, počelo je slavlje i ne čudi što su Brazilci pet puta bili prvaci svijeta. I BH Fanaticosi polako počinju sličiti navijačima Carioca.
Nepriznati Bolićev gol
U prvom dijelu je Elvir Bolić uspio poslati loptu u mrežu, prešla je liniju, ali je sudija dao znak da se igra nastavi. Reprezentacija BiH, kojoj je ovo bio tek sedmi susret od osnutka, iznenadila je dobrom igrom, nije se branila, pokušavala je doći do gola, ali malo je nedostajalo da ostane neporažena. U 75. minuti golman Mirsad Dedić nije dao da se napravi živi zid, a majstor kakav je Ronaldo je sa 35 metara pogodio mrežu za minimalnu pobjedu.
Brazilski savez je ponudio besplatan prijenos iz Manausa, utakmicu je trebao komentirati Senad Hadžifejzović, ali neki čelnici su se pribojavali katastrofe i odustali od direktnog prijenosa. Kada se saznalo za minimalan poraz, jer je iz Brazila bilo nemoguće telefonom dobiti Sarajevo, mnogi nisu vjerovali, ali po dolasku, sedam dana nakon utakmice, prikazan je snimak i svi su se uvjerili da su hrabri igrači iz Bosne i Hercegovine dostojno predstavili svoju državu.
Brazil - BiH 1:0,
Manaus: 18.12.1996
Stadion: Estádio Vivaldo Lima
Gledalaca: 48.000
Sudija: Sidrack Marinho dos Santos (Brazil)
Strijelci: 1:0 - Ronaldo (75)
Brazil: Zetti, Cafu, Goncalves, Andre Cruz, Ze Roberto (73. Junior, Flavio Conceicao (46. Ricardhinho), Leandro Avila (73. Rodrigo Fabri), Denilson, Djalminha, Giovanni (77. Oseas), Ronaldo
Selektor: Mário Jorge Lobo Zagallo
BIH: Dedić, Kapetanović, Beširević, Pintul, Geca, Ramčić, Glavaš (cap) (78. Dadić), Begić (70. Turković), Bolić, Salihamidžić (78. Osmić), Šabić (62. Musić)
Selektor: Fuad Muzurović