Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar. Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše. Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama. Čekanje na vize Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead
Rezultatom i igrom naših reprezentativaca u baražu za EURO 2012 ne možemo biti zadovoljni. Debakl na «Lužu» od Portugala (2:6) otresao nas je o zemlju, pa smo iz novih «historijskih utakmica» izašli pognutih glava sa velikom knedlom u grlima. Međutim, svi, ama baš svi igrači kojima je Sušić ukazao povjerenje u 180 minuta okršaja sa super jakim protivnikom, zaslužuju čestitke za bespoštednu borbu u dresu sa državnim grbom ove zemlje. Nismo imali sreće u žrijebu doigravanja za šampionat u Ukrajini i Poljskoj, i to je fakat. Opet Portugal kao u baražu za Mundijal 2010. Ponovo «zvijeri» poput Ronalda i Nanija. Izgubili smo i ovaj put od boljeg. Nećemo vidjeti ni narodno EP. Da smo se sastali sa Česima ili Ircima danas bi gotovo je sigurno klicali u ime plasmana na EURO 2012. A, i da smo snage odmjerili sa komšijama Hrvatima, niko ne može reći da ne bi bili slavljenici. Ali da je babi... Ipak, uspjeh ovih i prethodnih kvalifikacija je što je stvoren kult reprezentacije, koja je