Preskoči na glavni sadržaj

Svetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj

Reprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006
Yugoslavia / Bosna i Hercegovina
| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

Svetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj / World Cup 1958 Sweden

thumb_1958 Održan : 08/06/1958 - 29/06/1958
Timova : 16
Utakmica : 35
Golova : 126 (3,6 po utakmici)
Gledalaca : 919,580 (26,273 po utakmici )
Finale : Brazil - Švedska 5:2
Najbolji strelac : Žist Fonten (Fra) - 13
Plasman Jugoslavije : Četvrtfinale

Svetsko prvenstvo 1958.  u  Švedskoj
Svetsko prvenstvo 1958. u ŠvedskojSvečano otvaranje SVetskog prvenstva 1958. u Švedskoj


Šesto Svetsko prvenstvo održano je u Švedskoj 1958. godine.

Osam godina posle slamajućeg poraza od Urugvaja na prepunoj Marakani u Rio de Žaneiru, reprezentacija Brazila konačno je postala prvak sveta.

Mundijal u Švedskoj ostaće upamćen kao takmičenje na kom se u punom sjaju predstavio Edson Arantes do Nascimento, poznatiji kao Pele. Iako star tek 17 godina, postigao je tri gola u polufinalu i dva u finalu, pruživši dominantnu partiju kao nijedan fudbaler tog uzrasta, pre ili posle njega.

"Otac" svetskih prvenstava Žil Rime preminuo je dve i po godine ranije, tako da je propustio da vidi još neke nove asove, poput Žista Fontena, Bobija Čarltona i Vave. Fonten je sa čak 13 golova na šest utakmica pomogao Francuzima da se plasiraju na treće mesto i takvim golgeterskim učinkom postavio je rekord Mundijala koji je još uvek na snazi.

Na početku kvalifikacija našlo se 55 nacionalnih timova, a medju onima koji su propustili priliku da se plasiraju na završni turnir bili su nekadašnji šampioni, Italija i Urugvaj, kao i Belgija, Holandija, Švajcarska, Španija... Sva tri debitanta - SSSR, Severna Irska i Vels - prebrodila su prvu fazu i stigla do četvrtfinala, ali tu je njihovom učešću bio kraj.

Sistem takmičenja na samom SP bio je prilično jednostavan u poredjenju sa "čarlamama" koje je FIFA servirala četiri godine ranije u Švajcarskoj. Iz četiri grupe od po četiri tima u četvrtfinale su išla po dva najbolja, a "majstorice" za drugo mesto odigrane su u grupama 2 i 3, gde su isti broj bodova posle tri kola sakupili Čehoslovačka i Severna Irska, odnosno SSSR i Engleska na drugoj i trećoj poziciji.

Irci su u doigravanju za četvrtfinale savladali Čehe rezultatom 2:1, tek posle produžetaka (u okviru grupe bilo je 1:0), dok su Sovjeti minimalnom pobedom - 1:0 - eliminisali Engleze (u grupi su igrali nerešeno 2:2).

Pobednici grupa postali su Savezna Republika Nemačka, Francuska, domaćin Švedska i Brazil i svi su opravdali ulogu favorita u četvrtfinalnim duelima. "Trikolori" su pobedili Irsku sa 4:0 uz dva gola Fontena, Nemci su potvrdili dominaciju nad reprezentacijom Jugoslavije (1:0), a Švedjani, predvodjeni Gunarom Grenom i Nilsom Lidholmom, bili su bolji od SSSR - 2:0.

U poslednjem četvrtfinalnom okršaju, Velšani su izgubili od Brazila rezultatom 1:0 i na ne baš popularan način ušli u fudbalsku istoriju. Pobedonosni gol Pelea u 66. minutu bio je njegov prvi na šampionatima sveta i on je sa 17 godina, sedam meseci i 29 dana starosti postao (i do danas ostao) najmladji strelac u istoriji SP.

Kada je crnoputi mladić jednom osetio kako je biti pobednik, više nije bilo šansi da ga bilo ko zaustavi. U polufinalnoj pobedi nad Francuskom (5:2) ostvario je het-trik izmedju 52. i 75. minuta utakmice, čime je najavio novu egzibiciju za finale protiv Švedske, koja je rezultatom 3:1 savladala SR Nemačku.

Posle razočaranja iz 1950. i 1954, bio je red da se najtalentovanija fudbalska nacija planete nadje na mestu koje joj pripada. Na stadionu Rasunda u Stokholmu, 29. juna se našlo 49.737 gledalaca, što je bilo za trećinu više od zvaničnog kapaciteta. Gol Lidholma u trećem minutu izazvao je oduševljenje na tribinama, ali "karioke" su šest minuta kasnije izjednačile preko Vave. Bio je to početak kraja za Švedjane.

Još jednom Vava, a onda i Pele, do poluvremena su doneli Brazilu vodjstvo od 3:1. Mario Zagalo rešio je sve dileme u 68. minutu, Agne Simonson smanjio je deset minuta pre kraja, da bi Pele stavio "tačku na i" tresući mrežu Karla Svensona u poslednjim trenucima utakmice. Jedan od švedskih defanzivaca izjavio je kako je posle petog pogotka Brazilaca osetio potrebu da aplaudira...

Ta generacija brazilskih fudbalera postala je prva i poslednja vanevropska reprezentacija koja se na tlu "starog kontinenta" okitila titulom prvaka. Na drugoj strani, niko od Evropljana nije se radovao trijumfu na sedam Mundijala dosad održanih na potezu izmedju SAD i Urugvaja.


Svetsko prvenstvo 1958. u Švedskoj: Nemci ponovo kobni po "plave"

Rezultati u kvalifikacijama :

KSP 05.05.1957  Grčka -  Jugoslavija 0-0 (0-0)
KSP 29.09.1957  Rumunija -  Jugoslavija 1-1 (0-0)
KSP 10.11.1957  Jugoslavija -  Grčka 4-1 (2-1)
KSP 17.11.1957  Jugoslavija -  Rumunija 2-0 (0-0)


Rezultati na Svetskom prvenstvu :

SP 08.06.1958  Jugoslavija -  Škotska 1-1 (1-0)
SP 11.06.1958  Jugoslavija -  Francuska 3-2 (1-1)
SP 15.06.1958  Jugoslavija -  Paragvaj 3-3 (2-1)
SP 19.06.1958  Jugoslavija -  Nemačka SR 0-1 (0-1)


Jugoslavija je relativno lako prebrodila kvalifikacije, pošto je sa Grčkom i Rumunijom remizirala na gostujućim terenima (0:0, odnosno 1:1), a ubedljivo ih savladala na tadašnjem stadionu JNA u Beogradu (4:1, odnosno 2:0).

U Švedsku je otišao potpuno novi tim, pošto je vreme poslalo u istoriju čuvene fudbalere koji su na Olimpijskim igrama 1948, 1952. i 1956. osvojili tri srebrne medalje. Iz legendarne ekipe ostali su samo golman Beara, Crnković, Zebec i Boškov, sa prethodnog SP u Švajcarskoj bio je tu Miloš Milutinović, a novu generaciju majstora predvodili su Dragoslav Šekularac i Todor Toza Veselinović, kasnije selektor reprezentacije koja se obrukala na EP u Francuskoj 1984. godine.

Žreb je plave smestio u grupu 2, gde su rezultatom 3:2 savladali velikog rivala Francusku, ali zato remizirali sa objektivno slabijim selekcijama Škotske (1:1) i Paragvaja (3:3, primivši gol u 90. minutu). "Trikolori" su poraz u direktnom okršaju sa Jugoslavijom kompenzovali pobedama nad ostalim protivnicima. Zahvaljujući impresivnom trijumfu nad Paragvajcima (7:3) drastično su popravili ukupnu gol-razliku i zahvaljujući prednosti u tom elementu zauzeli prvo mesto u grupi.

Plavima su se kiksevi iz prve faze obili o glavu već u četvrtfinalu. Umesto da se kao pobednici grupe sastanu sa Severnom Irskom, morali su da izadju na crtu nemačkim "pancerima", koji su u Švedskoj branili tron zaposednut četiri godine ranije.

Isto kao u Švajcarskoj, kada je bilo 2:0 za Nemce, presudio nam je Helmut Ran. Njegov gol u 12. minutu ispostavio se presudnim, Jugosloveni su optuživali arbitra da je priznao pogodak postignut iz ofsajda, ali od toga, naravno, nije bilo koristi.

Selektor: Aleksandar Tirnanić.

Igrači: Vladimir Beara 3 (nastupa) / 0 (golova), Srboljub Krivokuća 1/0, Tomislav Crnković 4/0, Dobrosav Krstić 4/0, Branko Zebec 4/0, Vasilije Šijaković 2/0, Novak Tomić 2/0, Todor Veselinović 4/3, Vujadin Boškov 4/0, Dragoslav Šekularac 3/0, Aleksandar Petaković 4/2, Zdravko Rajkov 4/1, Miloš Milutinović 3/0, Radivoje Ognjanović 2/1.

| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

BRAZIL - BOSNA 1-0

Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar. Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše. Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama. Čekanje na vize Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead

Džekina žrtva, Lulićeva glupost i kapa dole za borbenost

Rezultatom i igrom naših reprezentativaca u baražu za EURO 2012 ne možemo biti zadovoljni. Debakl na «Lužu» od Portugala (2:6) otresao nas je o zemlju, pa smo iz novih «historijskih utakmica» izašli pognutih glava sa velikom knedlom u grlima. Međutim, svi, ama baš svi igrači kojima je Sušić ukazao povjerenje u 180 minuta okršaja sa super jakim protivnikom, zaslužuju čestitke za bespoštednu borbu u dresu sa državnim grbom ove zemlje. Nismo imali sreće u žrijebu doigravanja za šampionat u Ukrajini i Poljskoj, i to je fakat. Opet Portugal kao u baražu za Mundijal 2010. Ponovo «zvijeri» poput Ronalda i Nanija. Izgubili smo i ovaj put od boljeg. Nećemo vidjeti ni narodno EP. Da smo se sastali sa Česima ili Ircima danas bi gotovo je sigurno klicali u ime plasmana na EURO 2012. A, i da smo snage odmjerili sa komšijama Hrvatima, niko ne može reći da ne bi bili slavljenici. Ali da je babi... Ipak, uspjeh ovih i prethodnih kvalifikacija je što je stvoren kult reprezentacije, koja je

Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji

R eprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006 Yugoslavia / Bosna i Hercegovina | '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 | Održan : 08/06/1990 - 08/07/1990 Timova : 24 Utakmica : 52 Golova : 115 (2,2 po utakmici) Gledalaca : 2,516,348 (48,391 po utakmici ) Finale : SR Nemačka - Argentina 1:0 Najbolji strelac : Salvatore Skilaći (Ita) - 6 Plasman Jugoslavije : Eliminacija u četvrfinalu Svetsko prvenstvo 1990. u Italiji Fudbalska reprezentacija Jugoslavije Posle Meksika, Italija je se kao druga upisala u red zemalja koje su dva puta organizovale Svetsko prvenstvo. Pošto su izašli kao pobednici iz trke sa Engleskom, Sovjetskim savezom i Grčkom, Italijani nisu škrtarili u pripremi Mundijala. Tako su izgradjeni potpuno novi stadioni u Torinu i Bariju, dok je preostalih 10 objekata na