Preskoči na glavni sadržaj

Svetsko prvenstvo 1954. u Švajcarskoj

Reprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006
Yugoslavia / Bosna i Hercegovina

| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |


thumb_1954 Održan : 16/06/1954 - 04/07/1954
Timova : 16
Utakmica : 26
Golova : 140 (5,4 po utakmici)
Gledalaca : 889,500 (34,211 po utakmici )
Finale : Nemačka SR - Mađarska 3:2
Najbolji strelac : Šandor Kočiš (Mađ) - 11
Plasman Jugoslavije : Četvrtfinale

Reprezentacija Jugoslavije na  premijeri protiv Francuske (1:0)
Reprezentacija Jugoslavije na premijeri protiv Francuske (1:0)S desna: Z. Čajkovski, Boškov, Vukas, Mitić, Milutinović, Stanković, Zebec, Crnković, Horvat, Beara i Bobek (kapiten)


Peto Svetsko prvenstvo održano je u Švajcarskoj 1954. godine.

Prvo posleratno Svetsko prvenstvo na evropskom tlu organizovala je neutralna Švajcarska. Madjari, kao olimpijski šampioni, neporaženi na prethodnih 28 internacionalnih utakmica, važili su za izrazite favorite, ali su njihovu egzibiciju po švajcarskim terenima u finalu potpuno neočekivano prekinuli fudbaleri Savezne Republike Nemačke. "Laka konjica" predvodjena Ferencom Puškašom, Jožefom Božikom i Šandorom Kočišom, u prvoj fazi Mundijala je isprašila iste te Nemce sa čak 8:3!

Igrao se neverovatno efikasan fudbal i na 26 utakmica je postignuto 140 golova, što daje prosek od 5,38 po meču. Šta danas reći na rezultate poput Madjarska - Koreja 9:0, SR Nemačka - Turska 7:2, Urugvaj - Škotska 7:0, Engleska - Belgija 4:4, Austrija - Švajcarska 7:5...?

U četiri grupe od po četiri nacionalna tima, našle su se reprezentacije iz Evrope, Južne Amerike, Afrike i Azije. Konačno nije bilo bojkota sa bilo čije strane, tako da se Mundijal u Švajcarskoj može nazvati prvim pravim takmičenjem najboljih fudbalera sveta u istoriji.

Iako se prva faza igrala po grupama, bio je to ipak veoma atipičan sistem takmičenja, s obzirom na to da nije igrao svako sa svakim, već su žrebom odredjivani parovi prvog kola, da bi u drugom kolu medjusobno igrali pobednici protiv pobednika i poraženi protiv poraženih. U slučaju nerešenih rezultata, propozicije su nalagale odigravanje produžetaka, pa tek ako bi i posle 120 minuta ostalo nerešeno, timovima bi pripao po jedan bod!

I to nije sve. Posle dva kola sabirali su se bodovi i pravila tabela, a ispostavilo se da su u dve grupe drugoplasirana i trećeplasirana reprezentacija sakupile isti broj bodova. Za njihovo rangiranje nisu bili bitni ni ishod direktnog duela ni ukupna gol-razlika, već su drugi učesnici četvrtfinala iz grupa 2 i 4 dobijeni posle "majstorica", u kojima je SR Nemačka savladala Tursku sa 7:2 (u prvom kolu bilo je 4:1), a Švajcarska Italiju sa 4:1 (u prvom kolu 2:1).

Što je potpuno apsurdno, rezultati tih utakmica takodje su ušli u tabelu, pa je, recimo, Švajcarska sa četiri boda iz tri utakmice osvojila prvo mesto u grupi 4, ispred Engleske, koja je iz dva meča osvojila tri boda i pre Švajcaraca obezbedila plasman dalje. Domaća selekcija tako je stekla pravo da se u četvrtfinalu suoči sa Austrijom, drugoplasiranom ekipom iz grupe 3, dok su Englezi morali na pobednike te grupe, reprezentativce Urugvaja.

Ni jedni ni drugi nisu se dobro proveli - dvostruki prvaci sveta rutinski su poslali Engleze kući (4:2), dok su Austrijanci u "alpskom derbiju" eliminisali Švajcarsku rekordnom pobedom od 7:5. Švajcarci su u 23. minutu vodili sa čak 3:0, ali je Austrija, sa legendarnim Ernstom Hapelom u odbrambenoj liniji, već do poluvremena preokrenula rezultat na 4:3!

Dan kasnije, SR Nemačka je sa 2:0 savladala Jugoslaviju, dok je Madjarska u meču koji se završio teškim incidentom, tučom i isključenjem trojice igrača, uspela da pobedi Brazil rezultatom 4:2. Golove za Madjarsku postigli su Kočiš (dva), Nandor Hidekuti i Mihalj Lantoš, dok je za "karioke" igrao Didi, četiri godine kasnije jedan od ključnih članova selekcije koja je na Peleovom debiju u Švedskoj konačno donela naciji titulu prvaka sveta.

I dok su Nemci u polufinalu sa lakoćom "preslišali" Austriju (6:1), Madjari su slomili otpor Urugvaja tek posle produžetaka. Zoltan Cibor i Hidekuti doneli su "lakoj konjici" 2:0, ali je Huan Hohberg sa dva gola u poslednjih 15 minuta uspeo da izjednači. Četu Gustava Šebeša u finale je nekako progurao Kočiš, koji je mrežu "urusa" zatresao u 111, pa u 116. minutu.

Finale je odigrano 4. jula na Vankdorf stadionu u Bernu. Iako je kapacitet stadiona zvanično iznosio 40.000 mesta, na tribinama se našlo čak 60.000 ljudi, a neposredno pred početak utakmice počela je da pada kiša. U Nemačkoj se takvo vreme zvalo "Fritz-Walter-Wetter", zato što je njihov kapiten Fric Valter navodno pružao najbolje partije po kiši i raskvašenom terenu!

Puškaš u šestom i Cibor u osmom minutu doveli su Madjarsku u vodjstvo od 2:0, ali su Nemci ubrzo dokazali da će ovog puta biti daleko tvrdji orah nego u prvoj fazi Mundijala. Maks Morlok smanjio je u 10, a Helmut Ran već u 18. minutu izjednačio na 2:2. Kada se činilo da će finale otići u produžetke, Ran je šest minuta pre kraja postigao pobedonosni pogodak, a zatim je engleski sudija Vilijam Ling poništio gol Puškaša zbog ofsajda.

Svet je u "pancerima" dobio iznenadjujuće šampione, a sjajna generacija Madjara doživela je svoj kraj, pošto je sovjetska armija 1956. okupirala zemlju naših severnih suseda. Puškaš i mnogi drugi asovi prebegli su u inostranstvo i nikada više nisu zaigrali zajedno...


Svetsko prvenstvo 1954. u Švajcarskoj: Budući šampioni ispratili "plave"

Rezultati u kvalifikacijama :

KSP 09.05.1953  Jugoslavija -  Grčka 1-0 (1-0)
KSP 08.11.1953  Jugoslavija -  Izrael 1-0 (1-0)
KSP 21.03.1954  Izrael -  Jugoslavija 0-1 (0-0)
KSP 28.03.1954  Grčka -  Jugoslavija 0-1 (0-0)



Rezultati na Svetskom prvenstvu :


SP 16.06.1954  Jugoslavija -  Francuska 1-0 (1-0)
SP 19.06.1954  Jugoslavija -  Brazil 1-1 (0-0) aet
SP 27.06.1954  Jugoslavija -  Nemačka SR 0-2 (0-1)



Reprezentacija Jugoslavije plasirala se na Svetsko prvenstvo u Švajcarskoj sa maksimalnim učinkom u kvalifikacijama. Plavi su se takmičili u Desetoj grupi, u kojoj je za rivale imala Izrael i Grčku. Interesantno, sve četiri utakmice naša selekcija je dobila identičnim rezultatom - 1:0.

Na Mundijalu je žreb svrstao Jugoslaviju u grupu 1, sa Brazilom, Francuskom i Meksikom, a protivnik na samom startu bili su "trikolori", preko kojih su se plavi pet godina ranije domogli učešća na SP u Brazilu. Za Francusku je tada igrao Rajmon Kopa, 23-godišnji napadač i ikona svetskog fudbala. Pored golgeterskog dara, poznat je i po tome što je pre početka fudbalske karijere radio kao rudar i na tom poslu, u jednoj nesreći, izgubio šaku desne ruke.

Po ugledu na partije iz kvalifikacija, Jugoslavija je na stadionu La Ponte u Lozani slavila sa minimalnih 1:0, golom Miloša "plave čigre" Milutinovića, i tri dana kasnije odmerila snage sa Brazilcima, treći put uzastopno na prvenstvima sveta (1930. bilo je 2:1, 1950. 0:2). Remi je i za jedne i za druge bio povoljan rezultat, pa se utakmica završila upravo tako. Branko Zebec doveo je naš tim u vodjstvo, a izjednačio je Didi i "karioke" su zauzele prvo mesto u grupi zahvaljujući boljoj gol-razlici.

Pauza izmedju tog i četvrtfinalnog meča protiv SR Nemačke protegla se na čak osam dana i to kao da je negativno uticalo na plave, koji su taj susret odigrali neočekivano anemično. Kao logična posledica došao je poraz od 0:2, u kom je mrežu Vladimira Beare već u devetom minutu načeo igrač koji je bio zadužen za odbranu njegovog gola - Ivan Horvat. Helmut Ran pred kraj utakmice je samo potvrdio plasman Nemaca u polufinale i ujedno pečatirao plavima povratne karte za Jugoslaviju.

Na ovom Mundijalu prvi put je zabeležena institucija "selektorske komisije", koja se u našem fudbalu pojavljivala s vremena na vreme, zaključno sa kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. U Švajcarskoj je "trust mozgova" činilo ni manje ni više nego pet stručnjaka, tako što su Aleksandru Tirnaniću i Leu Lemešiću tokom priprema za Mundijal pridruženi Milovan Ćirić, Franjo Velfl i Branko Pešić.

Selektorska komisija: Branko Pešić, Aleksandar Tirnanić, Leo Lemešić, Franjo Velfl i Milovan Ćirić.

Igrači: Vladimir Beara 3 (nastupa) / 0 (golova), Branko Kralj -, Zlatko Čajkovski 3/0, Tomislav Crnković 3/0, Ivan Horvat 3/0, Branko Stanković 3/0, Branko Zebec 3/1, Vujadin Boškov 3/0, Stjepan Bobek 2/0, Dionizije Dvornić 1/0, Todor Veselinović -, Miloš Milutinović 3/1, Rajko Mitić 3/0, Bernard Vukas 3/0, Aleksandar Petaković -, Zdravko Rajkov -, Bruno Belin -, Lav Mantula -, Sima Milovanov -, Zlatko Papec -, Ljubiša Spajić -, Miljan Zeković -.

| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

BRAZIL - BOSNA 1-0

Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar. Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše. Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama. Čekanje na vize Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead

Džekina žrtva, Lulićeva glupost i kapa dole za borbenost

Rezultatom i igrom naših reprezentativaca u baražu za EURO 2012 ne možemo biti zadovoljni. Debakl na «Lužu» od Portugala (2:6) otresao nas je o zemlju, pa smo iz novih «historijskih utakmica» izašli pognutih glava sa velikom knedlom u grlima. Međutim, svi, ama baš svi igrači kojima je Sušić ukazao povjerenje u 180 minuta okršaja sa super jakim protivnikom, zaslužuju čestitke za bespoštednu borbu u dresu sa državnim grbom ove zemlje. Nismo imali sreće u žrijebu doigravanja za šampionat u Ukrajini i Poljskoj, i to je fakat. Opet Portugal kao u baražu za Mundijal 2010. Ponovo «zvijeri» poput Ronalda i Nanija. Izgubili smo i ovaj put od boljeg. Nećemo vidjeti ni narodno EP. Da smo se sastali sa Česima ili Ircima danas bi gotovo je sigurno klicali u ime plasmana na EURO 2012. A, i da smo snage odmjerili sa komšijama Hrvatima, niko ne može reći da ne bi bili slavljenici. Ali da je babi... Ipak, uspjeh ovih i prethodnih kvalifikacija je što je stvoren kult reprezentacije, koja je

Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji

R eprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006 Yugoslavia / Bosna i Hercegovina | '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 | Održan : 08/06/1990 - 08/07/1990 Timova : 24 Utakmica : 52 Golova : 115 (2,2 po utakmici) Gledalaca : 2,516,348 (48,391 po utakmici ) Finale : SR Nemačka - Argentina 1:0 Najbolji strelac : Salvatore Skilaći (Ita) - 6 Plasman Jugoslavije : Eliminacija u četvrfinalu Svetsko prvenstvo 1990. u Italiji Fudbalska reprezentacija Jugoslavije Posle Meksika, Italija je se kao druga upisala u red zemalja koje su dva puta organizovale Svetsko prvenstvo. Pošto su izašli kao pobednici iz trke sa Engleskom, Sovjetskim savezom i Grčkom, Italijani nisu škrtarili u pripremi Mundijala. Tako su izgradjeni potpuno novi stadioni u Torinu i Bariju, dok je preostalih 10 objekata na