Preskoči na glavni sadržaj

Svetsko prvenstvo 1950. u Brazilu

Reprezentacija na Svetskim Prvenstvima 1930-2006
Yugoslavia / Bosna i Hercegovina

| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

thumb_1950 Održan : 24/06/1950 - 16/07/1950
Timova : 13
Utakmica : 22
Golova : 88 (4,0 po utakmici)
Gledalaca : 1,043,500 (47,431 po utakmici )
Finale : Urugvaj - Brazil 2:1
Najbolji strelac : Ademir (Bra) - 9
Plasman Jugoslavije : Nije prošla 1. fazu

Svetsko prvenstvo 1950. u   Brazilu
Svetsko prvenstvo 1950. u BraziluČuvena brazilska "Marakana"


Četvrto Svetsko prvenstvo održano je u Brazilu 1950. godine.

Prvo Svetsko prvenstvo po završetku rata održano je u Južnoj Americi, u kojoj izmedju 1939. i 1945. godine nije bilo razaranja. Domaćinstvo je pripalo Brazilu, kao nagrada za odličan fudbal demonstriran 12 godina ranije u Francuskoj i bio je to Mundijal šokova, na kom su prepotentni Englezi poraženi od Sjedinjenih Američkih Država, a Brazil od Urugvaja, u utakmici u kojoj mu je za prvu titulu prvaka planete bio dovoljan i remi.

Prva faza trebalo je da bude odigrana kroz četiri grupe sa po četiri tima, medjutim, u grupi D priča se svela samo na Urugvaj i Boliviju. Reprezentacija Indije propustila je jedinstvenu priliku da nastupi na šampionatu sveta, i to zato što FIFA nije dozvolila njenim fudbalerima da igraju bez kopački - bosonogi!

Pošto su se britanske zemlje 1946, posle 21 godine dobrovoljnog izgnanstva, vratile u članstvo FIFA, Engleska i Škotska uspešno su prebrodile kvalifikacije, ali su Škoti potom sami sebi izmislili baraž, odlučivši da odu na Mundijal samo ako prethodno postanu prvaci Velike Britanije. Aprila 1950. Englezi su na glazgovskom Hempden Parku pobedili Škotsku sa 1:0 i ovi su, kao ljudi od reči, odustali od puta u Brazil...

Kako su Englezi prošli na svom debiju, posle su verovatno zažalili što se i oni nisu zahvalili na učešću. Reprezenti kolevke fudbala, kojima je prethodno bilo ispod časti da se takmiče sa drugim nacijama, na premijeri su savladali Čile sa 2:0, a onda doživeli istorijski poraz od SAD - 0:1 u Belo Horizonteu. Čuvena anegdota vezana za taj meč kaže da je jedan novinar dobio otkaz, jer je rezultat sa teleksa "Engleska - SAD 0:1" na svoju ruku preinačio u 10:1, smatrajući da je u pitanju greška! Englezi su zatim izgubili i od Španije, takodje sa 0:1, pa su se na Ostrvo vratili potpuno osramoćeni.

Švedski amateri eliminisali su branioce trona, Italijane, pobedivši ih sa 3:2, dok su Urugvajci svoju jedinu utakmicu prve faze (8:0 protiv Bolivije) odigrali 10 dana posle početka Mundijala, kada su njihovi rivali u preostalim grupama već imali po dva meča u nogama. Prvi i poslednji put, pitanje prvaka sveta nije rešavano kroz nokaut okršaje, već su četiri reprezentacije oformile novu grupu, u kojoj se igralo po jednokružnom bod-sistemu. Kao pobednici svojih preliminarnih grupa, u završnicu su se plasirali još Brazil i Španija.

Domaći fudbaleri, koji su u prvoj fazi remizirali sa Švajcarskom (2:2), a zatim pod "moranjem" savladali Jugoslaviju (2:0), počeli su takmičenje u finalnoj grupi više nego impresivnim pobedama nad Švedskom (7:1) i Španijom (6:1). Rekordnih 200.000 ljudi (zvanično 174.000) okupilo se 16. jula na novom stadionu Marakana, jedva sagradjenom na vreme, da proslavi poslednji korak uspona svojih ljubimaca na krov sveta.

Zato što su sa Španijom odigrali nerešeno (2:2), Urugvajci su u treće kolo ušli sa bodom manje od Brazila i bila im je neophodna pobeda. "Karioke" su tražile samo jedan bod i činilo se da neće imati nikakvih problema kada su u 47. minutu došli u vodjstvo golom Frijake. Medjutim, naslednici šampiona iz 1930. godine nisu digli ruke od titule i to im se isplatilo kada je Huan Skijafino izjednačio u 66, a Alsides Djidja postigao pobedonosni pogodak 11 minuta pre kraja.

Ovaj neuspeh bio je prosto nepodnošljiv za organizatore i oni su, namerno ili ne, jednostavno zaboravili da pobednicima uruče trofej. Pehar koji je od tog šampionata poneo ime Žila Rimea, francuskog fudbalskog radnika zaslužnog za odigravanje prvog Mundijala, kapitenu Urugvaja morao je da uruči lično Rime, i to pošto ga je jedva pronašao u gužvi nastaloj na terenu.


Svetsko prvenstvo 1950. u Brazilu: Povratak Jugoslavije na veliku scenu

Rezultati u kvalifikacijama :

KSP 21.08.1949  Jugoslavija -  Izrael 6-0 (4-0)
KSP 18.09.1949  Izrael -  Jugoslavija 2-5 (0-3)
KSP 09.10.1949  Jugoslavija -  Francuska 1-1 (1-0)
KSP 30.10.1949  Francuska -  Jugoslavija 1-1 (1-1)
KSP 11.12.1949  Jugoslavija -  Francuska 3-2 (2-2) aet


Rezultati na Svetskom prvenstvu :

SP 25.06.1950  Jugoslavija -  Švajcarska 3-0 (2-0)
SP 29.06.1950  Jugoslavija -  Meksiko 4-1 (2-0)
SP 01.07.1950  Brazil -  Jugoslavija 2-0 (1-0)


Posle dva neuspeha u kvalifikacijama, reprezentacija Jugoslavije je uz dosta drame obezbedila pravo da po drugi put nastupi na završnom turniru prvenstva sveta. Plavi su u kvalifikacionoj grupi dva puta savladali Izrael (6:0 u Beogradu i 5:2 u Tel Avivu), dok su sa Francuzima u oba navrata remizirali (po 1:1 u Beogradu i Parizu).

Pošto su "trikolori" takodje osvojili maksimalan broj bodova u okršajima sa Izraelom, u skladu sa tadašnjim propozicijama, morala je da bude odigrana "majstorica". Domaćin meča odluke bila je Firenca, 11. decembra 1949, a plavi su tek posle produžetaka pobedili rezultatom 3:2 i plasirali se na Mundijal. Francuska je u 83. minutu povela sa 2:1, minut kasnije iz penala je izjednačio dvostruki strelac Prvoslav Mihajlović, a trijumf je u 113. minutu doneo Željko Čajkovski.

Na samom šampionatu, Jugoslavija je prve mečeve protiv Švajcarske i Meksika bez problema rešila u svoju korist. Bilo je 3:0, odnosno 4:1, a pošto su Brazilci neočekivano podelili bodove sa Švajcarcima (2:2), plavima je u okršaju na Marakani bio potreban samo jedan bod za plasman u završnicu. Medjutim, pre početka utakmice zadesio ih je veliki peh.

Rajko Mitić je na putu od svlačionice do terena udario glavom u metalnu konstrukciju i zadobio duboku posekotinu. Odlučeno je da on ostane u svlačionici, kako bi mu lekari ukazali pomoć, a da ekipa krene na "karioke" sa desetoricom igrača. Brazil je iskoristio tu prednost i već u 4. minutu je "zlatna kopačka" Mundijala Ademir obradovao više od 140.000 navijača. Mitić se uključio u igru posle dvadesetak minuta, naš nacionalni tim je uspostavio ravnotežu, ali se do kraja utakmice ipak zatresla samo mreža Srđana Mrkušića. Zizinjo je sredinom drugog poluvremena postavio konačnih 2:0 i poslao plave kućama.

Selektor: Milorad Arsenijević.

Igrači: Srđan Mrkušić 3 (nastupa) / 0 (golova), Vladimir Beara -, Ivan Horvat 3/0, Branko Stanković 3/0, Božo Broketa -, Ratko Čolić -, Željko Čajkovski 3/0, Predrag Đajić 3/0, Miodrag Jovanović 3/0, Bela Palfi -, Kosta Tomašević 3/3, Stjepan Bobek 3/1, Rajko Mitić 3/0, Zlatko Čajkovski 2/2, Bernard Vukas 2/0, Tihomir Ognjanov 1/1, Prvoslav Mihajlović 1/0, Aleksandar Atanacković -, Vladimir Firm -.


| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

BRAZIL - BOSNA 1-0

Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar. Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše. Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama. Čekanje na vize Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead ...

Haris Škoro

Ime i prezime Haris Škoro Rođen 02/09/1962 Mesto u timu Napadač Utakmica za reprezentaciju 15 Golova za reprezentaciju 4 Debitovao 28/09/1985 Igrao u klubovima UNIS (Vogošća), Bosna (Visoko), FK Željezničar (Sarajevo), NK Dinamo (Zagreb), Torino (Ita), FC Zürich (Sui), Baden (Sui) Rođen 2. septembra 1962. u Vogošći, Bosna i Hercegovina. Prve fudbalske korake načinio u lokalnom klubu UNIS iz Vogošće, da bi karijeru nastavio u NK Bosna Visoko. Zapažen kao perspektivan napadač od strane sarajevskog Željezničara, za koji je debitovao 1982. godine. Standardni član čuvene generacije "Želje" koja je u sezoni 1984-85 igrala polufinale Kupa UEFA protiv mađarskog Videotona (1:3, 2:1). Nakon jedne sezone u zagrebačkom Dinamu (1987-88), ostvario transfer u italijanski AC Torino (1988-1991). Seli se u Švajcarsku, gde nastupa za švajcarske klubove FC Zürich i Baden, sve do 1996. kada se oprostio od aktivnog igranja. Za reprezentaciju bivše Jugoslav...

Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji

R eprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006 Yugoslavia / Bosna i Hercegovina | '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 | Održan : 08/06/1990 - 08/07/1990 Timova : 24 Utakmica : 52 Golova : 115 (2,2 po utakmici) Gledalaca : 2,516,348 (48,391 po utakmici ) Finale : SR Nemačka - Argentina 1:0 Najbolji strelac : Salvatore Skilaći (Ita) - 6 Plasman Jugoslavije : Eliminacija u četvrfinalu Svetsko prvenstvo 1990. u Italiji Fudbalska reprezentacija Jugoslavije Posle Meksika, Italija je se kao druga upisala u red zemalja koje su dva puta organizovale Svetsko prvenstvo. Pošto su izašli kao pobednici iz trke sa Engleskom, Sovjetskim savezom i Grčkom, Italijani nisu škrtarili u pripremi Mundijala. Tako su izgradjeni potpuno novi stadioni u Torinu i Bariju, dok je preostalih 10 objekata na...