Preskoči na glavni sadržaj

Svetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj

Reprezentacija na Svetskim Prvenstvima 1930-2010
Yugoslavia / Bosna i Hercegovina

| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |


thumb_1998 Održan : 10/06/1998 - 12/07/1998
Timova : 32
Utakmica : 64
Golova : 171 (2,7 po utakmici)
Gledalaca : 2,785,100 (43,517 po utakmici )
Finale : Francuska - Brazil 3:0
Najbolji strelac : Davor Šuker (Hrv) - 6
Plasman Jugoslavije : Eliminisani u 1/8 finala

Svetsko prvenstvo  1998. u Francuskoj
Svetsko prvenstvo 1998. u FrancuskojFrancuski reprezentativci proslavljaju pobedu (3:0) u finalu protiv Brazila





Prvi put posle Mundijala u Španiji 1982, FIFA je odlučila da poveća broj učesnika. Umesto nekadašnje 24, ovog puta su se na završnom turniru našle 32 reprezentacije, što je posle tri šampionata odigrana po identičnoj šemi nužno rezultiralo promenom sistema takmičenja.

Nokaut faza počela je od osmine finala, kao i ranije, a mesta u njoj bilo je za po dve najbolje ekipe iz svake od osam grupa. Više nije postojala mogućnost provlačenja sa treće pozicije u grupi, tako da se igralo sa manje kalkulacija nego u SAD, Italiji i Meksiku. Za nešto više od mesec dana, na deset potpuno novih ili temeljno renoviranih stadiona, odigrane su rekordne 64 utakmice.

Pošto je putem kvalifikacija za Mundijal trebalo popuniti čak 30 mesta, otvorio se veći prostor za selekcije iz Azije i Afrike, a prilikom žrebanja grupa za SP, FIFA je prvi put uspostavila takozvani geografski princip. U skladu sa takvim opredeljenjem, sedam od osam grupa činile su po dve evropske, jedna američka i jedna afrička ili azijska zemlja.

Za razliku od prethodnog SP u SAD, na kom nisu učestvovale Engleska, Francuska, Portugal i Jugoslavija, može se reći da su se 1998. na okupu našle reprezentacije bukvalno svih zemalja čija su imena nešto značila u svetu fudbala (osim Portugala koji je opet izvisio). Iznenadjenja je u prvoj fazi bilo malo, ali ih je ipak bilo. Nigerija i Paragvaj otišle su dalje na račun Španije i Bugarske, dok je Meksiko nadmašio Belgiju.

"Crvena furija" je u poslednjem kolu pobedila Bugare čak sa 6:1, samo što joj to posle poraza od Nigerije (2:3, uz projektil Sandeja Oliseha za pamćenje) i remija sa Paragvajem (0:0) nije ništa vredelo. Nigerija je posle dva kola osigurala prvo mesto i njen selektor Bora Milutinović je Paragvajcima suprotstavio kombinovani tim, u želji da pred nokaut mečeve sačuva ključne igrače od povreda. Naravno, Hoze Luis Čilavert i drugovi nisu propustili takvu šansu. Bez većih problema su pobedili sa 3:1 i plasirali se na drugo mesto u grupi, slomivši srca "malom Napoleonu" Havijeru Klementeu i njegovim izabranicima.

Selekcija Škotske po ko zna koji put nije uspela da prebrodi grupu. Kamerun, Južna Afrika, Maroko i Tunis ekspresno su se vratili kućama, kao i svi predstavnici Azije, pri čemu su Iranci verovatno bili prezadovoljni pobedom od 2:1, koju su ostvarili u duelu sa "neprijateljskim" Sjedinjenim Američkim Državama. Japanci su demonstrirali napredak u fazi odbrane, ali baš ništa na polju kreativnosti, dok su "rege bojsi" sa Jamajke ostali upamćeni po svojim razdraganim navijačima (i navijačicama), mnogo više nego po igrama koje su prikazali.

Osmina finala donela je prvu utakmicu u istoriji svetskih šampionata odlučenu "zlatnim golom". Posle maksimalnog učinka i samo jednog primljenog pogotka u konkurenciji koja se teško mogla nazvati "grupom smrti" (Danska, Saudijska Arabija, Južna Afrika), na putu Francuzima isprečili su se tvrdi Paragvajci. Vrlo dobro organizovani, održali su 0:0 u regularnom toku, a od izvodjenja penala delilo ih je samo sedam minuta, kada je iskusni Loran Blan konačno zatresao Čilavertovu mrežu.

U toj rundi Mundijala, devedeset minuta nije bilo dovoljno da se odluči pobednik još u epskom duelu Argentine i Engleske. Prvo poluvreme donelo je igru od koje zastaje dah. Već u prvih 10 minuta dosudjen je po jedanaesterac i rezultat je bio 1:1. Majkl Oven onda je posle munjevitog trka doveo Engleze u vodjstvo, da bi u poslednjoj akciji pred odlazak na odmor izjednačio Havijer Zaneti. Bila je to uvežbana akcija prilikom izvodjenja slobodnog udarca, na koju su Ostrvljani naseli.

Drugo poluvreme ostaće upamćeno po crvenom kartonu koji je tada golobradi Dejvid Bekam dobio zbog osvetničkog šutiranja Dijega Simeonea sa zemlje. Iako sa igračem manje, Engleska je mogla da pobedi, ali je gol Sola Kempbela poništen zbog navodnog prekršaja nad golmanom Karlosom Room. Konačno je usledila penal-serija, koja je posle promašaja Ernana Krespa i Pola Insa odlučena uspešnom paradom Roe na udarac Dejvida Batija. Sutrašnji naslov u jednim londonskim novinama glasio je: "Desetorica heroja i jedan glupi dečko".

Sve četvrtfinalne utakmice bile su odlične. Hrvatska je razbila vremešnu reprezentaciju Nemačke (3:0) i tako poslala Mateusa i Klinsmana u fudbalske enciklopedije. Danska je pružila žestok otpor Brazilcima, medjutim, razliku u tom duelu je sa dva gola napravio Rivaldo - 3:2. Kad su Francuzi jedva slomili Paragvaj, sa Italijom je moglo da im bude samo još teže. Dva sata igre na novoizgradjenom stadionu u Sen Deniju nisu rezultirali nijednim pogotkom, pa se pristupilo izvodjenju penala, gde je tragičar ispao Luidji Di Bjadjo.

Možda i najkvalitetnije četvrtfinale odigrano je na marsejskom Velodromu. Holandija je majstorskim golom Denisa Bergkampa u 89. minutu, na pas dug pedesetak metara, eliminisala nikad pozitivniju Argentinu (2:1). Petnaestak minuta pre kraja "lale" su zbog drugog žutog kartona Artura Numana ostale sa igračem manje, ali je zbog udaranja bez lopte uskoro isključen i Ariel "Burito" Ortega i Holandjani su se bolje snašli u situaciji 10-na-10.

Turnir je ušao u samu završnicu i ostalo je da se vidi da li Hrvati i Holandjani mogu da spreče finale Francuska - Brazil, kom su se nadali Organizacioni komitet na čelu sa Mišelom Platinijem i ogromna većina svetskih medija. I jedni i drugi bili su blizu rušenja Golijata, ali nisu uspeli.

Hrvatska je početkom drugog poluvremena povela golom Davora Šukera, najboljeg strelca Mundijala, da bi preokret sa dva gola doneo Lilijan Tiram, centarhalf koji je u nacionalnom timu igrao na poziciji desnog beka. Prosto neverovatno, ali polufinale je odlučio igrač koji nikada ranije nije bio strelac na jednom medjunarodnom meču i koji je posle te utakmice izjavio da se "ne seća" kada je poslednji put postigao pogodak. Ko ne želi da veruje u sudbinu, ne mora...

Pod stručnim vodjstvom Gusa Hidinka, majstora igre na rezultat, Holandija je "odgurala" Brazil do penala, pošto je Patrik Klajvert u samoj završnici odgovorio na Ronaldov gol iz 46. minuta. U penal-seriji "karioke" su bile nepogrešive, dok na drugoj strani Filip Koku i Ronald de Bur nisu smogli snage i koncentracije za preciznije šuteve.

Finale je zvanično odigrano 12. jula uveče, ali se njegova vrlo važna predigra desila prethodne večeri, kada je Ronaldo doživeo slučaj "trovanja" koji još uvek nije razjašnjen. Nepobitna činjenica je samo jedna: u to vreme najbolji svetski fudbaler prvo je izostavljen sa spiska kandidata za nastup u finalu, da bi ga selektor Mario Zagalo ipak poslao na teren pošto je Ronaldo posle "zelenog svetla" dobijenog na lekarskom pregledu sam došao na stadion Francuska i rekao da želi i može da igra.

Iako na papiru nisu bili ništa slabiji od domaćeg tima, Brazilci na terenu nisu ličili na sebe, Ronaldo pogotovo. Motivisani da iskoriste šansu generacije, "trikolori" su iz svih oružja zapucali na Tafarelov gol i do prednosti su došli posle kornera koji je Roberto Karlos nespretno skrivio u 27. minutu. Centrirao je Emanuel Peti, a Zinedin Zidan, nesvojstveno sebi, glavom poslao loptu u mrežu.

Sve je praktično bilo gotovo kada je Zidan u finišu prvog poluvremena povećao na 2:0. Brazilci nisu imali snage da urade nešto konkretnije čak ni kada je Marsel Desai u 68. minutu otišao u svlačionicu zbog drugog žutog kartona. Štaviše, Peti je iz kontre u 90. minutu postavio konačnih 3:0, a sutradan se na šampionskoj paradi na Jelisejskim poljima okupilo više od milion ljudi. Šta se desilo sa Ronaldom, možda ćemo saznati kroz koju deceniju...


| '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 |

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

BRAZIL - BOSNA 1-0

Pobjeda (2:1) nad Azurima početkom novembra 1996. godine u prijateljskom susretu na Koševu je imala velikog odjeka. Nekoliko dana kasnije stigao je poziv za gostovanje u Brazilu, naravno da je odmah prihvaćen, ali se nije ni znalo gdje će susret biti odigran. Bio je preciziran samo datum odigravanja, 18. decembar. Na utakmici sa Slovencima u Ljubljani selektor Fuad Muzurović je igračima saopštio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazonije, ali selektor Muzurović je uspio okupiti 10-ak igrača, jer većina nije imala pasoše. Na put su krenuli autobusom ispred zgrade Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića u četvrtak, 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama. Čekanje na vize Na put je krenulo 12 igrača, dva golmana, Mirsad Dedić i Samir Šabanović te Pavo Dadić, Nudžeim Geca, Sead

Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji

R eprezentacija na Svjetskim Prvenstvima 1930-2006 Yugoslavia / Bosna i Hercegovina | '30 | '34 | '38 | '50 | '54 | '58 | '62 | '66 | '70 | '74 | '78 | '82 | '86 | '90 | '94 | '98 | '02 | '06 | '10 | Održan : 08/06/1990 - 08/07/1990 Timova : 24 Utakmica : 52 Golova : 115 (2,2 po utakmici) Gledalaca : 2,516,348 (48,391 po utakmici ) Finale : SR Nemačka - Argentina 1:0 Najbolji strelac : Salvatore Skilaći (Ita) - 6 Plasman Jugoslavije : Eliminacija u četvrfinalu Svetsko prvenstvo 1990. u Italiji Fudbalska reprezentacija Jugoslavije Posle Meksika, Italija je se kao druga upisala u red zemalja koje su dva puta organizovale Svetsko prvenstvo. Pošto su izašli kao pobednici iz trke sa Engleskom, Sovjetskim savezom i Grčkom, Italijani nisu škrtarili u pripremi Mundijala. Tako su izgradjeni potpuno novi stadioni u Torinu i Bariju, dok je preostalih 10 objekata na

Džekina žrtva, Lulićeva glupost i kapa dole za borbenost

Rezultatom i igrom naših reprezentativaca u baražu za EURO 2012 ne možemo biti zadovoljni. Debakl na «Lužu» od Portugala (2:6) otresao nas je o zemlju, pa smo iz novih «historijskih utakmica» izašli pognutih glava sa velikom knedlom u grlima. Međutim, svi, ama baš svi igrači kojima je Sušić ukazao povjerenje u 180 minuta okršaja sa super jakim protivnikom, zaslužuju čestitke za bespoštednu borbu u dresu sa državnim grbom ove zemlje. Nismo imali sreće u žrijebu doigravanja za šampionat u Ukrajini i Poljskoj, i to je fakat. Opet Portugal kao u baražu za Mundijal 2010. Ponovo «zvijeri» poput Ronalda i Nanija. Izgubili smo i ovaj put od boljeg. Nećemo vidjeti ni narodno EP. Da smo se sastali sa Česima ili Ircima danas bi gotovo je sigurno klicali u ime plasmana na EURO 2012. A, i da smo snage odmjerili sa komšijama Hrvatima, niko ne može reći da ne bi bili slavljenici. Ali da je babi... Ipak, uspjeh ovih i prethodnih kvalifikacija je što je stvoren kult reprezentacije, koja je